BLOG

man-hiding-heart

“Pješke” do posla

Koliko je istinski jaka snaga volje? Možemo li reći da se uz jaku volju i odlučnost može sve postići što zamislimo? Možda ipak porodične veze? Ili je talenat taj koji je presudan? Sada ću da te zamolim da razmisliš retrospektivno, unazad, i prisjetiš se žara koji te je zagrijavao kada pomisliš na svog partnera, još tada, s početka… Osjeti sve što si osjećao u tom trenu. Dolazi li emocija iz srca ili iz glave? Jesi li je slijedio i vizualizovao vaše zajedničke momente? Koja je tada bila pokretačka sila u tebi?
Na sva ova pitanja, svako od nas individualno zna svoj odgovor. Iskustveno, proživljeno, zato se zna odgovor. Jer te je to vuklo i silno motivisalo da promjeniš svoje stanje i uvedeš u život novu osobu. Što je divno! A onda mi se javi sledeće pitanje: ima li razlike između borbe za voljenom osobom i borbe za svoj posao?! Ima li je? Budi iskren prema sebi i pokušaj da odgovoriš. Znam, sad kreće artiljerija negodovanja i konstatovanje gluposti i nelogičnosti uvezanih okolnosti koje iznosim u ovim pitanjima i observacijama. Ajmo opet: kako je bilo kad ti je trebala ona ocijena iz matematike onda u školi? Kako je bilo kad ti je trebalo da daš onaj teški ispit prošle godine u junu? Je li te motivisao strah od neuspjeha ili želja za uspjehom?

Trudim se da posmatram ljude što je dublje moguće. Ritam disanja sagovornika, način na koji hoda, neverbalna komunikacija, mimika, izraz lica, smjer u kojem mu ide pogled u situacijama kada govori o stvarima koje ga ispunjavaju… Takvim načinom analize (između ostalog!) sam uvidio da će jedan momak, o kojem će biti više žive riječi u bliskoj budućnosti, da dođe do svoje poslovne prilike na surovom tržištu, koje nema ni vremena ni prostora da razmatra talenat i bavi se pričama o poštenju i moralnim kritikama savremenog čovjeka. I nije to samo dolazak do poslovne prilike. To je osvajanje poslovne prilike. To je način razmišljanja koji se temelji na individualnoj odgovornosti, gdje se niko ne čeka i gdje nema mjesta za oslanjanje na partiju, porodicu ili kumove.

Želja za poslom je bila veća od bilo koje druge želje kod njega. I tu je najbitnija motivacija, impuls momenat: NE ZBOG PLATE. Uopšte pitanje plate nije bila njegova pokretačka snaga. Njegova motivacija je bila da bude najbolji radnik u Crnoj Gori na poziciji koju će pokrivati! Kaže mi: Ima da dolazim prvi i odlazim poslednji sa posla ! Ništa mi nije muka ! U kanal – u kanal! E to je stav! To je stav (attitude) sa kojim je neophodno da nastupite da bi dobili posao koji želite. To je stav koji vas odvaja iz mora prosječnosti i rada za platu. Na takav način se mentalno pripremate na borbu, tržišnu borbu koja se odvija svakodnevno, prvo u nama, pa onda i oko nas. Jer sa ovakvim stavom prevazilazite sebe od juče, onu pređašnju verziju sebe i projektujete se u svijetlu budućnost, jer rad stvara čovjeka.

Reakcije poslodavaca na njegov gest su tu signal koji ti, ako si nezaposlen, možeš u svoju korist da okreneš i iskoristiš. Mnogi od njih su bili potpuno zatečeni kada su vidjeli kandidata na svojim vratima, kako se nudi da započne sa njima radni odnos. Zašto? Jer im se to nikada ranije nije desilo. Zamislite – nikada ranije im niko nije došao da im ponudi svoje vrijeme i angažman. Signali, znakovi, ukazivanja, alarm! Izađi i uzmi svoje!

BLOG

Leave a comment