BLOG

kaijea danas

Kako izgleda razvoj karijere danas?

Ako je karijera nešto što se razvija i mijenja, postavlja se pitanje ko je odgovoran za njen razvoj? Da li je to nešto što dolazi samo po sebi? Da li je društvo odgovorno, obrazovni sistem, poslodavac ili smo sami odgovorni za razvoj naše karijere?
Razvoj karijere je, takođe, relativno novi pojam. Nekada smo govorili o profesionalnoj orijentaciji, a danas je to već zastario koncept. Pitate se zašto? Koncepti koje napuštamo (stara karijera i profesionalna orjentacija) podrazumijevaju statičnost, nepromjenljivost, odgovornost na sistemu, na drugome, a ne na pojedincu, znanje i odluka je na stručnjaku, savjetniku…. Koncept koji prihvatamo je dinamičan, promjenljiv, podrazumijeva odgovornost pojedinca.
U životu svakog pojedinca postoji niz tranzicionih momenata. Jedan od prvih takvih momenata je prvi susret sa socijalizacijom – obdanište. Vjerovatno se pitate da li je moguće da na našu karijeru utiču tako rani događaji? Apsolutno da. U razvijenim zemljama svijeta, poput Kanade, već u ovom uzrastu započinju programi vođenja karijere i savjetovanja za karijeru – naravno prikladnih za ovaj uzrast (npr. The Real Game Series, http://www.realgame.com/ ).
U starom sistemu profesionalne orijentacije, pojedinac bi najčešće imao susret sa stručnjakom (obično psiholog) u jednom od kasnijih tranzicionih momenata, npr. pred kraj osnovne i/ili srednje škole. Analizom rezultata različitih testova, uspjeha u školi i razgovora sa stručnjakom, stručnjak bi preporučivao đaku pravce budućeg profesionalnog razvoja.
Nekoliko stvari je tu diskutabilno. Zašto bi neko drugi umjesto nas donosio tu odluku, zašto bi neko drugi upućivao na pravce kojima treba da idemo? Bilo da je to neko ko je stručan ili neko ko nas bezuslovno voli (roditelji)? Ako je riječ o mojoj karijeri, mislim da želim sama o njoj da odlučujem. Naravno da to nije lako breme. Odluka donosi odgovornost. I naravno da je nekad lakše tu odgovornost prebaciti na drugog ili druge.
U svim ekonomijama, i onim izrazito razvijenim i onim krajnje nerazvijenim, naći ćemo na različite pojedinačne primjere. Primjere ljudi koji su izrazito uspješni, zahvaljujući različitim okolnostima i faktorima, kao i one suprotne. Naravno da u razvijenim i njegujućim društvima svakom pojedincu biva lakše da se bavi razvojem vlastite karijere. Ipak, to ne znači da u uslovima koji nisu toliko njegujući, kao kod nas, mi treba da dignemo ruke i ne trudimo se. Naprotiv.
Dalje, zašto bi proces donošenja odluka o karijeri i profesionalnom putu bio ograničen na jedan kratak vremenski period. Posebno, zašto bi ta odluka bila ekskluzivno vezana za ranu ili kasnu adolescenciju? Kada svi znamo koliko je taj period života turbulentan i osjetljiv na različitim nivoima. Da li je realno očekivati od osamnaestogodišnjaka/kinje da donese dugoročno ispravnu odluku, kada znamo da u tom periodu su nam dvije godine, daleka budućnost? Ne samo to, kako danas možemo donijeti odluku koja će za deset godina biti neopoziva kada su okolnosti današnjeg života i ekonomije toliko promjenljive i nestabilne?
Nova karijera zahtijeva konstantni razvoj. Konstantno promišljanje i prilagođavanje. Ni jedna odluka nije neopoziva i svaka je podložna reviziji vremena. Koliko profesionalaca znamo koji su upisali jedan fakultet, studirali ga nekoliko godina, odustali i upisali nešto potpuno suprotno i postali vrhunski profesionalci. Koliko primjera ljudi koji su napustili prvobitnu profesiju i posvetili se nečemu potpuno drugačijem.
Razvoj karijere podrazumijeva razmišljanje o svojim ambicijama, interesovanjima, kvalifikacijama i sposobnostima. Razumijevanje tržišta rada, obrazovnog sistema i povezivanje sa onim što znamo o sebi. U tom procesu pojedinac uči da planira i upravlja vlastitim odlukama o svom poslu, obrazovanju, karijeri. Idealno je ako na tom putu ima profesionalca, savjetnika. Bilo u vidu nastavnika, profesora, školskog psihologa, savjetnika u ZZZ, mentora i nadređenog na poslu, HR stručnjaka, kouča…
Ali čak i ako nemamo ni to, uvijek imamo resurse druge vrste. Mrežu vlastite porodice i prijatelja, ljude na čije sudove možemo da se oslonimo. Kao i novine, internet, knjige, vlastito iskustvo. Informacije koje dobijamo sa svih tih strana i izvora prolaze kroz naš sistem i naš unutrašnji lijevak koji propušta samo ono što smatra za sebe najvažnijim i na kraju rezultira odlukom za koju sami snosimo odgovornost.

BLOG

Leave a comment