BLOG

Kaijea u poznim godinama

Karijera u poznim godinama?

Čovjek se uči dok je živ, vrijediš koliko znaš… koliko puta ste čuli ovako nešto i prećutno se složili sa tim. Da li se i sami pridržavamo toga, da li stvarno radimo na tome, da svaki dan naučimo nešto novo i tako povećamo svoju vrijednost?

Možda ste i sami bili jedni od onih, koji kad su završili fakultet su sebi rekli, e što sam učio, učio sam ili od danas više neću ni novine pročitati, dosta mi je učenja za cio život….
U prvom trenutku, to je i razumljivo, tolike godine provedemo u redovnom obrazovnom sisitemu i stvarno nekad dođe do zasićenja. Međutim, zbog ovih konstatacija, kasnije se mogu pojaviti ozbiljne teškoće. Evo i zašto?
Redovni obrazovni sisitem nije jednako naše obrazovanje- to što smo učili u osnovnoj školi, srednjoj, na fakultetu doprinijeće našem obrazovanju, međutim, to nikako ne može zamijeniti ono što sami naučimo, mimo toga. Koliko čitamo, da li smo pohađali neke neformalne edukacije, da li smo nešto radili, bili član neke volonterske organizacije, koliko smo putovali, koliko smo se družili…sve to doprinosi stvaranju jedne šire slike našeg obrazovanja, koje nam je izuzetno korisno i u nekim slučajevima, možda i važnije od formalnog obrazovanja. Zato što ima mnogo veću upotrebnu vrijednost, zato što je primjenjivo i zato što je aktuelno. Što znači da završetkom fakulteta, učenje tek počinje.
Imamo pravo na nove izbore- srednju školu smo birali sa 14, fakultet sa 18. Koja je vjerovatnoća da nismo dobro izabrali ili da se kasnije predomislimo? Vrlo velika. Zašto sebe u 30-tim, 40-tim, pa i 50-tim ograničavati sa izborima napravljnim prije 20-tih? Možda su čak ti izbori bili sasvim u redu, međutim, situacija na tržištu, nove tehnologije se toliko brzo mijenjaju, da zadnjih 20 tak godina imamo puno zanimanja koja uopšte više nisu potrebna. Sad imamo neka nova, uslovljena tehnološkim napretkom, npr. zanimanje automehaničar polako izumire iz prostog razloga jer sad sva nova auta funkcionišu pomoću kompjutreskog programa, tako da automehatroničar, zamjenjuje dobre stare, automehaničare. Možda surovo zvuči, ali ako nismo dovoljno prilagodljivi, otvoreni da idemo u korak sa promjenama, vrlo brzo će nas vrijeme pregaziti. Što znači, da nam najčešće nisu godine života prepreka u karijeri, već naše poimanje života i prerano odustajanje.
Karijera nije jedno radno mjesto- možda su naši roditelji otišli u penziju sa prvog radnog mjesta, međutim, mi sigurno nećemo. Moramo biti spremni na to, da ćemo tokom svog radnog vijeka, promijeniti i nekoliko poslova. Svako novo radno mjesto iziskuje nova učenja. Moramo biti dovoljno fleksibillni i otvoreni za stalna nova učenja, npr. završili smo ekonomski fakultet i u jednoj firmi smo radili u sektoru marketinga, onda smo prešli u drugu firmu i tamo radimo sektoru finsija na obračunu zarada, moramo savladati i program kroz koji se vrši taj obračun. Medjutim, vremenom shvatamo da nas to ne ispunjava, ipak više volimo dinamičniji posao, rad sa ljudima i prelazimo u drugu firmu u sektor prodaje. Imamo svoje klijente, važno nam je da uspostavimo sa njima dobre odnose, unaprijedimo prodaju i imidž kompanije, poslodavci su nam stranci, pa moramo savladati i strani jezik….sve su to potpuno različiti poslovi, koji iziskuju različita znanja i vještine u okviru istog zanimanja. I sve su to stepenice u našoj karijeri.
Jer karijera, nije ništa drugo do naš profesionalni put tokom našeg radnog vijeka. To nije ono krajnje mjesto gdje želimo da stignemo, to su svi oni koraci koje počnemo još od vrtića da pravimo, na našem obrazovanju i profesionalnom razvoju i traje dokle god smo radno aktivni i uvelikoj mjeri od nas samih zavisi koliko daleko ćemo stići na tom putu.

BLOG

Leave a comment